Obnova polisa u osiguranju: gdje se gubi vrijeme prije roka
Polisa ističe u petak. Savjetnik to vidi u ponedjeljak, nalazi vrijeme u srijedu, zove klijenta koji je u međuvremenu već potpisao kod konkurencije. Ne zato što je bio bolji, nego zato što je bio brži. Obnova portfelja nije prodajni trik, to je administrativni posao sa rokovima, i upravo zato je najčešće mjesto gdje se gubi novac bez ijedne vidljive greške.
U osiguranju se ovo ne vidi u izvještaju. Vidi se kao "klijent je otišao", "nije se javljao", "našao je jeftinije". Pravi uzrok je obično deset dana prije toga, u tabeli koju niko nije otvorio.
Kako obnova izgleda danas
U većini agencija i osiguravajućih kuća sa portfeljem od nekoliko hiljada polisa, obnova se vodi u tabeli. Kolone su uglavnom iste: broj police, klijent, vrsta osiguranja, datum isteka, premija, kontakt. Tabela se dopunjava ručno, iz PDF polisa koje dolaze mailom od više osiguravača, u različitim formatima i sa različitim nazivima polja.
Prije roka slijedi nekoliko radnji koje se ponavljaju za svaku policu: provjeriti da li su podaci o vozilu, objektu ili djelatnosti još tačni, pogledati da li je bilo šteta u protekloj godini, pronaći aktuelnu ponudu, poslati mail ili pozvati klijenta, dobiti potvrdu, sačekati potpis, unijeti novu policu u evidenciju, poslati kopiju klijentu i arhivirati.
Kada se to pomnoži sa brojem polisa koje ističu u istom mjesecu, dobije se posao koji traje danima i u kojem se greške ne prave zato što ljudi ne znaju, nego zato što su u gužvi.
Gdje se gubi vrijeme
Postoje četiri mjesta na kojima obnova najčešće staje.
Prvo je prikupljanje podataka. Podaci o klijentu i predmetu osiguranja razbacani su po starim policama, mailovima i tabelama. Svaka provjera je novi pretraga, a ne provjera.
Drugo je ponovno kucanje. Isti podaci se prepisuju iz police u ponudu, iz ponude u tabelu, iz tabele u sistem. Svaki prelaz je prilika za grešku i razlog da neko nazove klijenta sa pogrešnim iznosom.
Treće je status. Savjetnik ne zna u jednom pogledu koje su obnove poslane, koje čekaju odgovor, koje su potpisane, a koje su propuštene. Zato se ponovo zove onaj koji je već rekao da će razmisliti, a preskače onaj koji čeka ponudu.
Četvrto je tajming. Posao se pokreće kada rok postane hitan, a ne kada ima vremena za razgovor. U zadnjim danima klijent osjeti pritisak, savjetnik radi pod pritiskom, i odluka se donosi na osnovu toga ko je brži, a ne ko je bolji.
Šta agent može preuzeti
Agent ne prodaje polisu i ne daje savjet o pokriću. To ostaje na savjetniku. Ono što agent može preuzeti je administracija koja prethodi razgovoru.
Konkretno, agent može iz vučenih polisa i tabela pripremiti karticu obnove za svaku policu: klijent, kontakt, vrsta osiguranja, datum isteka, premija, eventualne štete, dokumenti koji nedostaju. Kada podaci nisu potpuni, agent označi šta fali i kome se treba javiti, umjesto da savjetnik to otkriva u razgovoru sa klijentom.
Agent može pripremiti nacrt maila ili poruke za svaku obnovu, sa tačnim podacima i rokom, tako da savjetnik samo pregleda i pošalje. Može voditi kalendar: koja obnova ide u kojoj sedmici, koja je poslana, koja čeka odgovor, koja je propuštena. Može podsjetiti na dokumente koji nedostaju i evidentirati svaki kontakt.
Agent može i napraviti pregled na kraju mjeseca: koliko je obnova otvoreno, koliko zatvoreno, koliko propušteno i u kojoj fazi se gubi najviše vremena.
Granica je jasna i treba je napisati prije uvođenja. Agent ne odlučuje o prihvatu rizika, ne mijenja uslove pokrića, ne potpisuje i ne šalje ništa klijentu bez provjere. Sve što ima pravni ili finansijski efekat prolazi kroz ruke ovlaštene osobe.
Kako uvesti u pet koraka
Prvi korak je izbor segmenta. Ne kreće se sa cijelim portfeljem, nego sa jednom vrstom osiguranja ili jednim mjesecom obnove. Dovoljno je pedeset do dvije stotine polisa da se vidi radi li posao.
Drugi korak je uzorak stvarnih dokumenata. Prikupi police, ponude i mailove iz tog segmenta, onako kako stižu, bez čišćenja. Ako agent ne može pročitati ono što stvarno dolazi, neće raditi ni kasnije.
Treći korak je definisanje izlaza. Agent ne treba da "razumije portfelj", treba da proizvede tabelu sa jasno definisanim kolonama i nacrt poruke po utvrđenom šablonu. Šablon piše čovjek, agent ga popunjava.
Četvrti korak je probni mjesec na jednom segmentu, sa obaveznom provjerom svake pripremljene obnove prije slanja. U tom periodu se bilježe greške: pogrešan datum, pogrešna premija, promašen kontakt. Greške se ne skrivaju, one su jedini način da se pravila poprave.
Peti korak je proširenje tek kada je stopa grešaka prihvatljiva i kada savjetnici kažu da im je lakše, a ne da imaju još jedan ekran za provjeru. Ako alat dodaje posao, nije spreman za širenje.
Kako mjeriti efekat
Mjere treba postaviti prije početka, na istom segmentu. Korisne su četiri.
Prva je udio obnova pokrenutih najmanje petnaest dana prije isteka. Druga je prosječno vrijeme od početka obnove do potpisa. Treća je broj propuštenih rokova, odnosno polisa koje su istekle bez odluke. Četvrta je broj ručnih intervencija po obnovi, jer pokazuje koliko je posla stvarno preuzeto.
Prodajni rezultat je važan, ali ga ne treba miješati sa administrativnim. Ako se vrijeme pripreme skrati, a broj obnovljenih polisa ne raste, problem vjerovatno nije u brzini nego u ponudi ili u kvalitetu kontakta.
Šta ne raditi
Ne pokušavajte automatizovati cijeli portfelj odjednom. Prvi mjesec sa svim policama znači da niko ne stiže provjeriti izlaz, a greške se šire brže od koristi.
Ne dajte agentu da šalje poruke klijentima bez pregleda, čak i kada su šabloni dobri. Jedna pogrešna premija u mailu košta više nego cijela ušteda.
Ne pravite novu bazu pored postojeće. Ako podaci ostanu u dvije tabele, uskoro će se razlikovati, a onda niko ne zna kojoj vjerovati.
Ne mjerite uspjeh brojem poslanih mailova. Poslan mail nije obavljena obnova.
Ne uvjeravajte savjetnike da je alat tu da ih zamijeni. Ako ga dožive kao kontrolu, počet će ga zaobilaziti, i tada nijedna mjera neće pokazati stvarno stanje.
Sljedeći korak
Izaberite jedan segment portfelja koji ističe u naredna dva mjeseca i izmjerite koliko obnova se pokrene na vrijeme. Ako je manje od polovine, tu je prostor. Zatim prikupite dvadesetak stvarnih polisa i ponuda iz tog segmenta i provjerite može li se kartica obnove popuniti automatski, bez ručnog prepisivanja.
To je posao od nekoliko dana, a ne projekat od šest mjeseci. Ako prva verzija radi na dvadeset polisa, radit će i na dvije hiljade, uz ista pravila i istu provjeru.